Mohanadova Priča
Zovem se Mohanad i iz Sudana sam. Izbjeglice ovdje dolaze jer nemaju izbora. Ako tražiteljima azila pomognete da se obrazuju, oni pomažu sebi i zajednici. Oni doprinose i poboljšavaju gospodarstvo. Ako se na bolji način nosite s tražiteljima azila, svima je bolje.
Moja poruka je da je vrijeme čekanja u sustavu azila dugo – predugo! Čekao sam više od godinu dana. Moramo skratiti duga čekanja i omogućiti izbjeglicama obuku i obrazovanje kako bi mogli raditi.
Ljudi su prisiljeni napustiti Sudan zbog rata, zbog genocida, zbog etničkog progona. Ljudi su sada čuli za rat, ali ne shvaćaju koliko je prije bilo loše.
Ono što se sada događa u Sudanu je srceparajuće i gubimo nadu. Prvo sam mislio da ću se vratiti u svoju zemlju, ali sada je rat u glavnom gradu Sudana, mislim da ga neće učiniti sigurnim. Ja i svi Sudanci, nadali smo se slobodi i demokraciji. Sada se samo nadamo sigurnosti, hrani i vodi. Situacija je išla s loše na goru.
Moje putovanje je bilo užasno… Ne mogu sve objasniti. Nisam imao pojma s čime ću se suočiti. Kroz pustinju sam došao u Libiju, tamo nije bilo života. Gdje god smo se kretali, netko bi umro. Kretanje između gradova u Libiji bilo je nemoguće. Pokušaj prelaska mora bio je to užasan i smrtonosan put. Ljudi su ubijani. U Francuskoj su mnoge izbjeglice beskućnici, spavaju na ulici, ne mogu ni jesti, a suočavaju se s uznemiravanjem od strane policije i javnosti.
Kad sam stigao u UK, bilo je emotivno. Putovao sam tri godine. Čak sam i plakala kad sam dobila sobu, jer sam tri godine živjela bez kreveta, samo kat, zbog svog teškog puta.
Mnogi Britanci su stvarno nevjerojatni. Jako sam zahvalan. Ponekad iskusim rasizam, ali većina ljudi ovdje je otvorenog uma. Još uvijek mi nedostaje moj dom. Da postoji izbor, vratio bih se, ali nema izbora. Stvarno sam zahvalan što sam ovdje. Ovdje se stvarno osjećam sigurno.
Sada se prijavljujem za nastavak studija i primljen sam na tečaj Pristup medicini. Nadam se da ću sada uspjeti završiti školovanje.
